Ponašanje

 Osnovno

 Najuočljivija osobina Skočimiševa je njihova radoznalost. Sve ih zanima, sve žele vidjeti, onjušiti ...

Kao i većina drugih životinja, vole biti čisti, često će se čistiti od repa do glave, bilo sami sebe ili međusobno. 

 Također se dosta često češkaju zadnjim nožicama (foto).

 Izmet im je malen (veličine zrna pšenice) i ne zaudara,  tako da vas on ne mora brinuti. Mokraća im je koncentrirana i ima jači miris. Oni će najčešće odabrati jedno mjesto u nastambi za mokrenje (vidi Pijesak ) koje ćete možda morati češće čistiti. Kao i još neke životinje oni zakapaju svoju mokraću, tako da ako ih vidite da nakratko "čuče" na jednom mjestu, a zatim ručicama to zakapaju, to je znak da su se pomokrili.

 Na sredini trbuha, Skočimiševi imaju mirisnu žlijezdu (foto) (žućkaste boje, prekrivena samo tankim slojem krzna), kojom označavaju svoj teritorij.

To češće rade mužjaci trljajući se na sve na što naiđu (pogotovo kad ih izvadite iz nastambe  i stavite na "novi" prostor). Dokazano je da se Skočimiševi više taru u nastambama s metalnim okruženjem (dakle kavezima) što je još jedna činjenica koja govori u prilog akvarija kao nastambe,  jer pretjerano tarenje može dovesti do tumora mirisne žlijezde koji, ne ukloni li se na vrijeme, može biti smrtonosan!

Naravno, vidjet ćete da se ponekad i taru međusobno - tako da ako mužjak "skoči" na drugog mužjaka (ili ženka na ženku), to ne znači da se pare, već označavaju jedan drugog.

Jedna od navika koju ćete svakako primjetiti je "kopanje u kutu" (foto1, foto2) . Različitim istraživanjima dokazano je da je riječ o urođenom instinktu. Neki to rade više, neki manje (ovisno o karakteru i o količini igračaka i drugih zanimacija u nastambi).

 Druga navika je tapkanje stražnjim nogama. Kad se Skočimiš uspravi i snažno tapka stražnjim nogama (tap-tap, tap-tap) to je znak da ga je nešto uplašilo i time drugim Skočimiševima (bilo njih u okolici ili ne) daje znak za opasnost -vidjet ćete da će i ostali (imate li ih više ) odmah potražiti skrovište ili se također uspraviti i naćuliti uši. No postoji i još jedno tapkanje - kad je Skočimiš u čučećem položaju i tapka tiše i brže , to je znak da je seksualno uzbuđen (ovo ćete tapkanje vidjeti samo ako imate par različitih spolova).

 Postoje još dva znaka uplašenosti - jedan je ako ih vidite da se polako kreću u mahovima (kao pod stroboskopom), u tim situacijam dobro je približiti im se i dati im neku poslasticu. Drugi je znak kad ih nosite, a oni priljube uši uz tijelo (no to je samo znak da budete oprezniji (da vam ne iskoče iz ruku i sl.).

 Također su izvrsni graditelji (što ćete najbolje vidjeti stavite li im kao stelju toaletni papir). Često se međusobno čiste. Vole se igrati , pa se natjeravaju, hrvaju (foto) i sl .

  Kreću se skakućući ili trčeći, često se uspravljaju na stražnje noge (foto). Kad su uplašeni mogu jako brzo trčati. Visoko skaču i dobro se penju (foto) što vrijedi i za mladunce (kao što možete vidjeti na fotografiji).

 O spavanju je već bilo govora, dakle spavaju u kraćim intervalima, najčešće zajedno,ponekad sami, ponekad ispruženi, a ponekad, na čudan način, sklupčani (foto). 

Mogli bismo još spomenuti da se Skočimiševima ne režu noktići, oni će ih uvijek držati na prihvatljivoj dužini kopajući po nastambi i sl.

 Odabir

  Odlučite li se nabaviti Skočimiša, savjetujemo da pri izboru Vašeg budućeg ljubimca (kupujete li ga u trgovini) izaberete onog koji vam priđe, naravno, ako u tom trenutku ne spavaju, jer kao što smo rekli jedna od osnovnih osobina Skočimiševa jest radoznalost.

 Također obratite pažnju na izgled krzna - da im izgleda meko (ne "masno") da su im oči širom otvorene (ako ih niste u tom trenutku probudili), da nemaju kraste oko nosa (ovo nije opasno, ali je znak alergije, što znači da im nešto što se nalazi u nastambi smeta (piljevina,vrsta drveta ili plastike), da nemaju ranice (što znači da su se potukli). Ove dvije potonje činjenice znače da vlasnik ne zna puno o Skočimiševima i nedovoljno se brine o njima! Uvjerite da u nastambi nema tragova proljeva i da životinjice nisu premršave. Obratite pažnju i na rep - koji treba biti prekriven dlakom po cijeloj dužini i biti dugačak koliko i tijelo Skočimiša.

 Međusobni odnosi Skočimiševa

  Skočimiševi su životinje koje u prirodi žive u grupama i želite li da vaš ljubimac bude sretan -  nabavite dva! Najbolje je odmah uzeti dvije životinje, bilo dva mužjaka ili dvije ženke (može i par, ali ne zaboravite da par znači parenje, a to donosi desetke novih skočimiša)! 

  Mužjaci su puno tolerantniji i manje agresivni od ženki tako da možete imati i tri ili četiri mužjaka u istoj nastambi. Što se ženki tiče ne preporučujemo više od dvije.

 Nikako na stavljajte više ženki u istu nastambu s jednim možjakom (poslijedice će biti tragične),  no možete držati jednu ženku s dva mužjaka (mada ni to ne preporučujemo).

 Skočimiševi gotovo uvijek spavaju zajedno (foto1, foto2). Vidite li da vaš par duže vremena -nekoliko dana  spava odvojeno (par sati je normalno) - nešto nije u redu !

  Metoda odvojenih kaveza

 Ukoliko ste nabavili samo jednog Skočimiša i odlučili ste nabaviti mu partnera, novopridošlog nikako nemojte staviti u istu nastambu i tako ih ostaviti.

 Naime, mada su Skočimiševi društvene životinje, jako su netolerantni prema strancima (pogotovo ženke).

 Ukoliko imate Skočimiša starijeg od 8-9 tjedana i želite mu kao partnera staviti Skočimiša iste dobi ili starijeg, svakako morate staviti pregradu u nastambu (najbolje da bude žičana mreža s promjerom "rupa" do 1 cm) tako da se mogu vidjeti i mirisati kroz žice. Svakom stavite vodu i hranu i mijenjajte im strane (onaj koji je bio s lijeve strane pregrade stavite na desnu, a desnog na lijevu stranu) dva puta dnevno i tako tjedan dana. Ako do tada nisu pokazivali znakove agresije  možete maknuti pregradu. Ako se pokušavaju potući kroz pregradu, ostavite ih odvojene još neko vrijeme.

Morate ih držati na oku naredna 24 sata. Također u prvim trenucima obavezno stavite deblju rukavicu na ruku (potuku li se, ugrist će i vas) i dobro promatrajte što čine.  U prvim će se trenucima mirisati, možda malo natjeravati. Ako krenu svaki svojim poslom to je dobar znak. Svakako ih promatrajte duže vrijeme - ukoliko budu agresivni, a pogotovo ako se snažno dograbe i vidite da jedan drugog pokušava ugristi za trbuh ili vrat - odmah ih razdvojite te ostavite pregradu još tjedan dana (sa mijenjanjem strana). Ukoliko se i tada ne "slože" nažalost, rekli bismo - nisu stvoreni jedan za drugog ... Naime, rijeđe su situacije , ali ipak postoje, kad Skočimiš ne želi prihvatiti određenog novog partnera, no nekog drugog hoće , ali postoje i oni (još rijeđe) koji jednostavno ne žele prihvatiti nikoga .

 Ako se ponašaju normalno i započnu jedan drugog čistiti (foto ne vidi se najbolje na fotografiji, uglavnom jedan Gerbil mirno leži a drugi ga lagano gricka/liže po leđima i glavi) to je još jedan dobar znak, najbolji je kad zajedno zaspu. Svakako, ako nije bilo znakova agresije u prva 24 sata, sve će biti u redu.

Ukoliko su Skočimiševi koje želite spariti mlađi od 8-9 tjedana, ne morate stavljati pregradu, dobvoljno ih je staviti zajedno i držati na oku sat-dva.

 Pregrada je najbitnija ako sparujete dvije odrasle ženke (ne preporučamo sparivanje starijih ženki s puno mlađima (mogu biti različite dobi, ali vodite računa da budu iste veličine). Što se odraslih mužjaka tiče oni će u većini slučajeva bez problema prihvatiti i mladunče, pogotovo mladu ženkicu (foto ženkicu staru 6 tjedana stavili smo u akvarij s odraslim mužjakom), naravno i tu morate promatrati prve trenutke, dok ako sparujete dva odrasla mužjaka , primjenite istu opreznost kao i s odraslim ženkama (također i ako sparujete odraslog mužjaka s odraslom ženkom).

 Možda sve ovo zvuči naporno i obeshrabujuće, no želite li da vaš ljubimac bude sretniji, a tako i "bolji" u odnosima s vama, nabavite mu partnera. Skočimiševi nisu životinje koje će biti prijateljskije prema čovjeku ako žive same, već upravo obrnuto. Vjerujte nam, koliko god se vi brinuli o njemu i igrali s njim, nikad mu nećete moći nadomjestiti pripadnika njegove vrste, a  imat ćete puno dražeg ljubimca ukoliko on, osim vas, bude imao još nekog ... Uza sve to, uživat ćete gledajući ih kako se igraju, natjeravaju, čiste, spavaju zajedno, kradu jedan drugom hranu  i.t.d...

Ponašanje prema ljudima

 Mada nije znanstveno dokazano , Skočimiševi ljude doživljavaju kao teritorij, te ih dulje pamte...

  Gerbili rijetko grizu, ugrist će vas jedino ako ih provocirate ili ako vam ruke mirišu na hranu, no ni tada to neće biti jak ugriz (jedini "pravi" ugriz možete doživjeti ako se vaši Skočimiševi ozbiljno potuku a vi ih pokušate razdvojiti bez zaštite na rukama). Naravno uvijek postoje "ratoborniji" koji će vas češće pokušati gricnuti, ili oni koji ne žele partnera i.t.d. no takvi su zaista rijetki.

 Skočimiša ćete u najkraćem roku naučiti da vam uzima hranu iz ruke (počnite s poslasticama poput sjemenki suncokreta (ali ne više od 2-3 dnevno).Lako ga možete naučiti da vam se penje na ruku (foto), a uz malo truda i da dolazi na zvižduk.

Možete ga naučiti da vam sjedi na ramenu (foto), a neki čak zaspu u ruci...

 Nakon što se akomodirao u svojoj novoj nastambi i naučio na vas i vašu ruku, Skočimiš će poželjeti istražiti okolicu - bilo da ga sami pustite ili da sam pokuša izaći,stoga ne zaboravite da mogu skočiti i do 30-ak centimetara u visinu.

 Puštate li svog ljubimca van (u kuću ili stan (nikako! ne na otvoreno)) osigurajte se da vam sve "rupe" iza ormara i sl. budu zatvorene tako da životinjicu lakše držite na oku. Pripazite da u prostoriji ne bude puno kablova jer vole ih "gricnuti" (pogotovo audio i telefonske kablove (no to ovisi od životinje do životinje). Također vole grickati gumene predmete !

 Najbolje ih je zato puštati na krevet (foto) ili stol (foto), no i s njega će katkad pokušati sići

 Ako vam Skočimiš pobjegne - ne paničarite. Ne zaboravite da je riječ o izuzetno znatiželjnoj životinji, tako će i kad se stvarno uplaši i sakrije (iza ormara i sl.) prije ili kasnije izaći iz svog "skrovišta".  Možete sjesti na pod , staviti ispred sebe malo hrane i pokretima ruku skrenuti pažnju na sebe - tj. hranu.

 Kad ga hvatate NIKAKO ga ne hvatajte za rep! Priroda ih je obdarila prekrasnim repom, ali se pobrinula i za to da im život bude važniji od repa - tako da će rep uz trzaj ili dva otpasti (a novi nikad neće izrasti), uz to im možete ozlijediti zdjelične kosti i organe! Skočimiša treba hvatati s dvije ruke i to s bokova kao da uzimate vodu za umivanje! Stavite jednu ruku s jedne strane, približite drugu i podignite ga. Ako je uplašen "zatvorite" ruke kao da držite grudu snijega i vratite ga u nastambu. Nakon što ste ga uhvatili s dvije ruke, možete ga nositi u jednoj, pogotovo ako nije uplašen (foto).

 Nije pametno puštati van Skočimišve koji se još nisu navikli na vas (dakle one koji ne dolaze na ruku)! Pitomi Skočimiševi će, ako što smo već naveli sami doći na ruku i stajati na njoj gledajući okolicu (foto) , a ako osjetite da nisu uplašeni, možete ih puštati da vam idu iz ruke u ruku dok ih nosite (foto)...  

  Možda bi se još moglo spomenuti da će i najpitomiji Skočimiševi s vremena na vrijeme pobjeći i skrivati se u nastambi kad vas ugledaju (pogotovo uđete li naglo u prostoriju ili izvodite li nagle pokrete ... ).